21. i 22. svibnja Nikša i ja ambiciozno smo isplanirali popeti se i skijati s Oberlercherspitze-a i Kölnbreinspitze-a. Ambiciozno ne zbog tehničko- kondicijskih uvjeta, već radi prognoze koja nije ulijevala baš previše povjerenja. Da stvar bude bolja, temperature su bile visoke i od prijatelja koji su stigli dan prije dobili smo „razglednice“ s uzorcima mokrih lavina.
Bez obzira na iste, plan je bio da u subotu navečer oko 20 krenemo, prespavamo nekoliko sati u autu, rano ujutro odradimo jedan od dva odabrana vrha, noćimo u Gmünder Hütte te odradimo preostali vrh. Tako smo i postupili. Pokupio sam Nikšu oko 20 sati i pravac dolina Malte.
S obzirom da se atraktivna cesta „Malta High Alpine Road“ koja vodi na Kölnbreinsperre branu naplaćuje od 7 do 18, mi naravno to preskačemo i tražimo parking gdje prespavati. Prolazimo branu i već na parkiralištu nailazimo na više vozila koji su očito imali iste namjere. Nikša si sprema bivak u zadnjem djelu autu, a ja sam iz nekog samo meni poznatog razloga odlučio prespavati na prednjem sicu što se pokazala kao jako loša ideja. Nakon ne prespavane noći (čitaj normalno), u 5 ujutro bude nas prvi zvukovi pancerica nadobudne ekipe koji su već krenuli prema obližnjim vrhovima. Palimo auto i spuštamo se na branu gdje doručkujemo i lagano se spremamo. Dan ranije se Nikša dogovorio s Dunjom, Natašom i Danijelom iz HGSS stanice Rijeka da nam se pridruže i već negdje oko 7 i 30 sa skijama na ruksacima hodamo po Kölnbreinsperre brani koju je potrebno prijeći za doći do prvog snijega i mjesta pogodnog za se prebaciti na skije.
Probijajući se kroz klekovinu i „sharkove“ koji su virili iz plitkog snijega konačno dolazimo na bijelilo koje priliči turno skijači. Vremenski prozor lijepog vremena nije se dogodio tako da nas je sivilo pratilo cijelim putem, a naš cilj bio je u magli i oblacima. Prošavši dolinu, počeli smo se uspinjati većim nagibom koji je zbog mokrog snijega loše „držao“ moje kože koju su znale iznenadno prokliziti i stvoriti problem ustajanja iz dubokog snijega nakon pada. Bez obzira na loše uvjete relativno smo brzo stigli do Oberer Langkarsee-, jezerca koji se nalazi na nekih 2800 mnv. Tu smo napravili kratku pauzu za okrjepu i krenuli dalje. Naš cilj je i dalje bio u magli ali u nadi da će oblaci puknuti i dopustiti nam posjet vrhu nastavljamo. Popevši se još nekih dvjestotinjak metara podloga se promijenila u led i sada napredovanje postaje sve teže i teže. Također u tom djelu magla je bila toliko gusta da smo svi počeli razmišljati da napredak nema smisla i da se vratimo natrag. Naše sumnje potvrdilo je dosta ekipe koja se vraćala a rekli su nam da su odustali od vrha. Odlučili smo se zaustaviti stotinjak metara od vrha i malo pričekati hoće li se vrijeme popraviti, međutim nakon tridesetak minuta odluka je pala. Skidamo kože i skijamo nazad. Ono što je inače prava skijaška poslastica, pogotovo na širokim i ne jako strmim padinama Oberlercherspitze-a ovaj put bila je prava muka. Magla i „mlijeko“ stvarali su osjećaj pijanstva, tj narušene ravnoteže. Snijeg koji je sada već bio jako težak nije nam bio od pomoći u navedenim uvjetima pa smo često stajali kako bi bili svi na okupu ali i radi odmora kvadricepsa koji su konstantno pekli. Spustivši se niže, magla je nestala međutim snijeg je bio tako težak i mokar da skijanje nije bio užitak kakvom smo se svi nadali. Također dodatnu opasnost stvarala su male lavine koje smo sami prouzrokovali našim skijanjem pa je trebalo voditi računa i o tome.
Bez obzira na spomenute uvjete, ova tura poslužila je kao odličan trening i upoznavanje novih momenata planinarskog skijanja. Skijanje po teškom snijegu, orijentacija i skijanje u magli, uspon po zaleđenoj podlozi..sve su to elementi koji će dobro doći kao praksa za sljedeće ture.
Oko 12 smo već bili ponovo u društvu klekovine na dnu, prošetali branom s koje su se sada ljepše vidjela okolna brda i umjetno jezero te smo se svi oko 14 našli u Gmünder Hütte-u na pijači. S obzirom na uvjete Nikša i ja već smo na turi odlučili smo da nema smisla ostajati još jedan pa smo nakon pijače i mi krenuli prema doma gdje i stižemo u večernjim satima.
Područje: Ankogel Grupa
Duljina ture: 14 km
Polazna točka: 1847 m
Najviša točka: 3106 m
Datum: 21.svibanj.2023
Cilj: Uspon na Oberlercherspitze
Sudionici: Mladen Nikšić i Damir Blažević
Autor teksta: Damir Blažević